Kada me otac moj i majka napuste, GOSPODIN će me prihvatiti.
Psalam 27,10
Mali Afrikanac Stephen imao je sedam godina kad ga je napustila majka. Njezin sin ubrzo je živio na ulici. Hranio se pretražujući kante za otpatke pred kućama bijelaca i spavao ispod mosta.
Kad mu je bilo četrnaest godina pridružio se nekoj nasilnoj bandi, a kasnije i marksističkoj organizaciji koja je nastojala osloboditi zemlju i dala mu zadaću da izaziva nemire među stanovništvom svoga grada.
Na rubu grada pod šatorom se održavala evangelizacija. Stephen, sada devetnaestogodišnjak, naoružan benzinskim bombama umiješao se među okupljene. Svjedočanstvo o obraćenju izneseno na početku dojmilo ga se i potaknulo da nastavi slušati.
Slušao je o grijehu i do čega on može dovesti, to jest do nasilja i njegovog konačnog kraja. Stephen je bio zbunjen. Mislio je da propovjednik govori njemu osobno. Kako je znao kakav je njegov život?
Tada je čuo za Božju spasonosnu milost. Na posljetku je zaboravio zašto je došao. Otišao je do propovjednika i ispričao mu svoju životnu priču.
Pročitano mu je obećanje izneseno u današnjem retku.
Stephena je savjest osudila za grijehe koje je počinio i njegovo je srce osvojila Božja ljubav. Prvi put u životu kleknuo je da se pomoli Bogu. Osjetio je da ga Bog voli i čeka.
Stoga se pomolio: „Moji me roditelji ne žele. Bože, primi me. Žalim zbog svega zla koje sam učinio. Isuse, oprosti mi i primi me.“
Stephen je imao sigurnost da mu je Bog oprostio i prihvatio ga. Isus je pronašao izgubljeno dijete među milijunima Afrikanaca.
To je Stephenu dalo olakšanje, trajan mir i radost.
Današnje čitanje: Jeremija 23,1-15 · Rimljanima 1,1-7
Mobilna aplikacija: