A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bijaše očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan poganima, vjerovan u svijetu, primljen u slavu.
1. Timoteju 3,16
Tajna pobožnosti (7)
Tajna pobožnosti završava izjavom da je Krist na nebu primljen u slavu. To je vrhunac opisa Gospodinove pobožnosti i od velikog je značaja za pobožan život.
U Novom zavjetu izraz „primljen“ često opisuje Isusovo uzašašće (npr. Marko 16,19; Djela 1,2). Njegov uzlazak nije bilo veličanstven javni prizor: svijet nije vidio ništa od toga. Međutim, svi u nebu bili su uključeni u to.
Kristovo uskrsnuće otkrilo je Božji suštinski karakter. Bilo je to kao da je Otac sve pokrenuo zato da svoga Krista ugrabi od smrti i uzdigne ga nad sve ostalo. „Taj koji je sišao (u donje krajeve zemlje), isti je onaj koji je uzašao povrh svih nebesa“ (Efežanima 4,9.10).
Uzašašće je Božji odgovor na križ i pomirbene patnje Sina čovječjega. „Ako je Bog proslavljen u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi” (Ivan 13,32). Bog ne bi čekao do Tisućgodišnjeg kraljevstva da ga proslavi; učinio je to odmah, samo četrdeset dana nakon uskrsnuća.
U Izraelu je oblak bio vidljiv znak Božje prisutnosti. Oblak se pojavio i tijekom uzašašća: odnio je Isusa od očiju učenika. On nas podsjeća na oblak na gori preobraženja, iz kojega se začuo glas: „Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte” (Luka 9,35).
Isusovo uzašašće: kojeg li zadivljujućeg očitovanja časti koju Bog ukazuje svome Sinu!
(završeno)
Današnje čitanje: Izlazak 28,15-30 · Luka 11,29-42
Mobilna aplikacija: